Ponekad je teško odlučiti što je ono pravo za nas.
Bez obzira na stupanj obrazovanja, u današnjem društvu kojem su usta puna demokracije, prava i jednakosti, žene teško dolaze na "bolje" pozicije. To se posebno odnosi na one rukovodeće, što znači i bolje plaćene ako se, prema nepisanom, ali uvaženom pravilu nisu spremne odreći najautentičnijeg dijela sebe - prava i potrebe da budu majke!
Rješenje problema koje se nametnulo jednostavno je i logično, ali nipošto i najbolje. Noseći brojne rizike, prvenstveno medicinske, pomno isplanirana reprodukcija i odgađanje rađanja jedan je od mehanizama da žena upravlja svojim životom i priskrbi sebi i budućoj obitelji sredstva za dostojan život.
Uvažavajući činjenicu da neke žene ne žele majčinstvo, za one koje žele i planiraju imati djecu svakako se preporučuje rađanje makar započeti između 20. i 30. godine života, ako je ikako moguće. lako naša država pomalo, usuđujemo se reći, barem načelno shvaća (jer joj ponestaje radne snage) da su njezino najveće bogatstvo i snaga zdrava, sposobna i kreativna djeca, nije izvjesno da će nam tako skoro priskrbiti i bolje uvjete u tom pogledu. Za to su potrebne godine i desetljeća.
Dok je u životu jedne države 10 ili 15 godina jako malo, u našim malim životima je jako, jako puno. Upravo zato žene ne bi smjele same sebe lišavati najveće blagodati, najjačeg pokretača i najvećeg izazova kao što je stvaranje novog života. Jer, djeca sve čine vrijednim, a njih na opću dobrobit, svijetu može podariti jedino žena.
Komentari