Nema dvojbe da je tjelovježba dobra za odrastanje djeteta, a što se prije počne, to bolje. Ali roditelje muče mnoge nedoumice. Što je premalo, a što previše?
Pravilo je da treba potaknuti dijete koje se zanima za neki sport, ako on potiče skladan razvoj. U predškolskoj dobi najvažnije je da ga bavljenje sportom zabavlja, raduje i pokreće, a u školskoj ne bi trebalo očekivati druge koristi osim da dijete razvija samopouzdanje, stekne prijatelje i nauči podnijeti uspjeh i neuspjeh.
Roditeljska podrška
Potičući dijete na bavljenje sportom, roditelji bi se više trebali usmjeriti na uspjehe nego na neuspjehe. Otkrijte u kojim je aktivnostima vaše dijete najuspješnije i nastojite mu što češće omogućiti da se time bavi. Za to vrijeme treba ga upoznavati i s drugim sportovima, osobito ako ga zanimaju. Najbolja podrška i ohrabrenje za bavljenje sportom bit će - roditeljski primjer. Ako vas vidi na biciklu ili na skijama, najbolje ćete ga uvjeriti da je bavljenje sportom korisno i zabavno!
Ako djeca ne žele vježbati ili za to nisu spremna, najbolje je ne prisiljavati ih. Samo zato što je susjedov sin naučio voziti bicikl u petoj godini, ne mora i vaš to učiniti. Sve dok se dijete uredno razvija, dopustite mu da samo odredi tempo. Otkrijte kako potaknuti djecu koja se ne žele baviti sportom i ojačati njihovo samopouzdanje, ali nikako ih ne prisiljavajte na aktivnosti koje ne žele. Pričekajte pola godine, pa ponovno predložite neki sport i ne odustajte.
Dmitriy Shironosov/Shutterstock.com
7-godišnji borci?
Prije 7. ili 8. godine djecu ne treba uključivati u timske sportske igre, kažu stručnjaci. Mnoga djeca prije 7. godine nisu spremna za grubosti timskih sportova, a osim ozljeda, treba ih poštedjeti i poraza. Emocionalno nije lako podnijeti poraz u sportu, čak ni odraslima. U toj dobi, važnije je da djeca imaju priliku igrati, bez razmišljanja o tome tko će pobijediti, a tko izgubiti. Treninzi snage s utezima ili bez njih ne preporučuju se ako se djetetu ne može omogućiti program prilagođen dobi i pod nadzorom stručnjaka. Trčanje na duge pruge također nije preporučljivo prije adolescencije, a čak i tada je ograničenog trajanja i brzine. Sjetite se da igra vaše dijete, a ne vi. Ne gurajte ga u sport koji vi volite, već ga pustite da samo izabere onaj kojim se želi baviti i odluči koliko se želi uključiti.
Sportski duh
Vrlo je važno pomoći djeci da razviju osjećaj za sportsku i poštenu igru. Bit će dobri sportaši ako nauče poštivati i svoje suigrače i protivnike, a i to će naučiti prije svega od roditelja. Djeca koja vide da odrasli poštuju fair play, odrastajući će shvatiti da su pravi pobjednici, i u sportu i u životu, oni koji znaju dostojanstveno podnijeti i poraz i pobjedu.
Roditelji bi trebali svojim primjerom pokazati djeci da sportsko ponašanje uključuje poštivanje i slabijeg i jačeg protivnika. Nije uvijek jednostavno čestitati protivničkom timu nakon što je pobijedio u važnoj utakmici. Ali djeca koja to nauče, imat će od toga višestruke koristi. Djeca koja se dobro ponašaju na sportskim terenima, poštivat će druge i u ostalim aspektima života, a ona koja podcjenjuju ili ponižavaju protivnike na sportskom polju, tako će se ponašati i u razredu ili u svakodnevnim situacijama.
Podsjetite se da djela govore više od riječi. To postaje najočitije kad djecu treba učiti osnovama dobrog sportskog ponašanja. Vaše ponašanje za vrijeme igre ili gledanja utakmice djelovat će jače nego svaka uputa i lekcija koju im održite.
Ne ljutite se na suca!
Kad vaše dijete igra, čak i važnu utakmicu, ostanite distancirani. To je samo igra. Čak i ako njegov tim gubi, to mu vjerojatno neće uništiti život, niti sve šanse za uspjeh. Hvalite podjednako sve dobre igrače, a ne samo svoje dijete. Primjerom pokažite da cijenite poštenu igru i čestitajte roditeljima djece pobjedničkog tima. Ukažite djetetu na primjere dobrog i lošeg sportskog ponašanja, raspravljajte o njima i iznesite svoj stav.
Sve dok ne trenirate tim svoga djeteta, ne zaboravite da ste roditelj, a ne trener. Nije vaše da dijete upozoravate na propuste, već da mu dajete podršku. Ako ste djetetu pak i roditelj i trener, ne budite stroži prema njemu nego prema ostalima u ekipi, ali nemojte ga ni favorizirati. Nastojite da vaši komentari budu pozitivni, ne ljutite se na njegove suigrače i protivnike ili na suca. Ako ste primijetili da to čini netko od roditelja, raspravite to s trenerom ili na sastanku roditelja.
Napokon, ne zaboravite zabavljati se. Sport je samo igra i vaše dijete ne mora biti zvijezda da bi mu koristilo kretanje, nova prijateljstva i zreli stavovi koji će mu pomoći u kasnijem životu.
Komentari