Svi se ponekad tijekom života susrećemo ili proživljavamo male manije, zar ne? Netko više puta provjerava da li je zatvorio kućna vrata, isključio peglu. Netko stalno nešto čisti i stavlja stvari u jedan određeni red…
Svi se ponekad tijekom života susrećemo ili proživljavamo male manije, zar ne? Netko više puta provjerava da li je zatvorio kućna vrata, isključio peglu. Netko stalno nešto čisti i stavlja stvari u jedan određeni red… Sve te radnje mogu biti u granicama normale. Nekada mogu biti bezopasne, ali nekada mogu ukazivati na ozbiljnije poremećaje kod pojedinca, ipak sve te male manije su toliko uobičajene da jednostavno ne postoje ljudi koji ih uopće nemaju. Dok god takve opetovane radnje provjeravanja ne remete naš dnevni životni ritam one se smatraju normalnima i po riječima psihologa, označavaju naše opuštanje od raznoraznih stresova i briga. One su nam neka vrsta poticaja za naše aktivnosti. Problem počinje kada postanemo robovima naših manija i teško ih možemo kontrolirati, tada zahtijevaju liječenje i drugačiji pristup prema njima.
.jpg)
wavebreakmedia ltd/Shutterstock.com
Svjesna ponavljanja
Kada nam neke aktivnosti koje smo sa zadovoljstvom opetovali i činile su nam zadovoljstvo, a sada postaju tjeskobne i ne donose neko olakšanje tada takvo stanje postaje zabrinjavajuće. Takvu opsesivnu naviku moramo staviti pod kontrolu, a u tome će nam pomoći mala kratkotrajna psihoterapija. Pomoću terapije ćemo sami naučiti spoznaje loših navika i naučiti što to u nama traži od nas da se baš tako ponašamo. Obično takvo liječenje počinje običnim razgovorom s psihologom koji će na temelju razgovora s nama doći do saznanja koje su to psihičke smetnje u nama koje dovode do opsesivnih radnji.
Problem pretjerane higijene
Opsjednutost čistoćom može postati prava mora, jer možemo postati robovi čistoće gdje ćemo samo misliti na: krpe, čišćenje podova, prostorija, namještaja, stvari i predmeta. Ljudi koji pate od ovog problema zaziru od restorana, javnih prostorija, ne žele s tla podignuti bilo što. Opsjednutost čistoćom nije u stvari strah od zaraznih bolesti već je to po mišljenju psihologa strah od nečeg sasvim drugog. To je u stvari znak nedostatka samopoštovanja, a time želimo pokazati drugima našu unutrašnju sposobnost i snagu koju inače zatomljujemo u sebi. Kada su predmeti i stvari oko nas u savršenom redu i mi se osjećamo besprijekorni jako sposobni i jednom riječju savršeni. Na taj način šaljemo poruku da se zaštitimo od eventualne kritike okoline ili ljudi s kojima smo bliski.
Uvijek čiste ruke
Normalno da želimo imati čiste ruke. Ali ako one nisu čiste to u nama stvara određenu nelagodu no ako se neprestano borimo mišlju da moramo oprati ruke ili se istuširati nekoliko puta dnevno to može postati ozbiljna opsesija .Time prevladavamo našu unutrašnju nelagodu i tjeskobu. Na taj način mi kontroliramo naše unutrašnje nemire, ali i otežavamo i komunikaciju s okolinom jer je naš prvi dodir s drugim ljudima baš preko kože.
Isključiti peglu
Jesam li isključila peglu? Izlaskom iz stana koliko puta smo se upitali jesmo li isključili peglu, vratili smo se da provjerimo, krenuli smo i opet nismo bili sigurni jesmo li to učinili. Hodajući cestom koliko puta smo preskočili određenu pločicu ili rub nogostupa čime smo u stvari potvrđivali naše nedostatke u vlastite sposobnosti.
Sve u savršenom redu
Svi volimo imati neki red u svojoj blizini bilo da se tu radi o odjeći, knjigama, dokumentima stvarima, sitnicama koje nas okružuju. Zato neki uporno slažu knjige po visini, odjeću spremaju po bojama itd. Sve ima svoje stalno mjesto, a to znači da pojedinac može jednostavno upravljati tim stvarima ili predmetima i izbjeći nepredvidljive situacije, ali i to je samo dokaz držanja određene tjeskobe pod nadzorom.
Komentari