U emocijama je ključ!

Različiti ljudi u istim situacijama različito reagiraju. Netko će na jednu situaciju „pobjesniti“, dok će netko drugi...

Različiti ljudi u istim situacijama različito reagiraju. Netko će na jednu situaciju „pobjesniti“, dok će netko drugi ostati miran. Zašto netko osjeća strah od autoriteta dok netko drugi ne? Neki ljudi imaju iskustvo da uvijek privlače slične partnere u vezama, a s time i slične probleme u vezama te na kraju iskušavaju bol i patnju? Određeni tipovi ljudi nam mogu biti simpatični, dok prema nekima osjećamo averziju. Zašto je to tako?

Ključ je u emocijama

Činjenica da se svi nalazimo u nekom emotivnom stanju ili naboju i da određene situacije izazivaju određene emocije. Često o emotivnom stanju ovisi kakve situacije i ljude privlačimo u svom životu te će se u skladu s tim odvijati život.

Riječ emocija dolazi od riječi emotere i znači „krenuti iz, pokretati“. Emocije ili osjećaji su pokretači. Ništa bez njih ne bi bilo moguće. Pozitivne emocije obično nazivamo sreća, zadovoljstvo, nada, ljubav, a negativne: strah, sram, tuga, ljutnja, bijes, zavist itd.

Bitno je osvijestiti u kojim emocijama se većnu vremena nalazimo te u kakvim situacijama reagiramo na određeni način. Određeni događaji mogu potaknuti emocije, a one pokreću radnje. Ljudi često reagiraju agresivno jer im neki događaj proizvede osjećaje ljutnje, a ljutnja ih potiče na negativnu reakciju. Takve reakcije mogu dovesti do ozbiljnih posljedica, a tada može biti kasno.

Često požalimo zbog svojih reakcija, ali iza svake reakcije je stajala emocija koju je bilo potrebno prepoznati. Bitno je, dakle, osvijestiti razmišljanja, reakcije i emocije. Bitno je važne odloke donositi iz pozitivnih stanja i raspoloženja. Emocije su i zaštita. One su fizička reakcija na neku situaciju. I prije racionalnih prosudbi, tijelo nas može upozoriti na neku opasnost, nelagodu i slično. Osim toga, emocije se mogu pojaviti i zbog načina razmišljanja. Osjećaj krivnje često je popraćen adekvatnim razmišljanjima.

Emocije su naš saveznik. Učeći slušati osjećaje možemo doći u dodir sami sa sobom i poduzeti neke korake. Ukoliko neka situacija potakne emociju, dobro je stati, osjetiti što se događa, a potom odlučiti kako reagirati.

Stvarnost ne mora biti onakva kakvom je mi zamišljamo. Naša stvarnost se temelji na našim iskustvima iz prošlosti i emocijama vezanim uz njih. Ljudi obično bolje pamte događaje popraćene jakim emocijama. Često nisu svjesni svojih emocija i zašto reagiraju na određeni način. Tada se radi o potisnutim osjećajima koje slična situacija „izvlači na površinu“.

Emocije mogu biti i ključ u učenju. Predmete uz koje ih vežu pozitivna iskustva, djeca obično lakše i radije uče. Ali i sami sebi možemo pomoći ukoliko naučimo prepoznavati i upravljati vlastitim emocijama i raspoloženjima.
U emocijama je ključ. Jeste li spremni potražiti ga?

Pripremila: Helena Vlahović

Komentari