Vrijeme u kojem živimo prožeto je proturječnostima, u svakom smislu te riječi.
Krenuh put obližnjeg dućana i na pola puta sjetih se kako sam si zaboravila na pripadujući šešir, halju, previše make-upa zapravo cijeli vizažistički učinak je trebalo poskidati. Ah da i moj magarac Dibo je ostao uparkiran ispred stana. Ništa ustrajno sam odlučila ne pokleknuti i krenuti ipak dalje, moral sam si podigla i hrabro zakoračila put dućana, kupila si sve potrebne namirnice i vratila se kući. Hm susjedi me zbunjeno promatraju, napokon se postarija dama odvaži - priđe i priupita: "Zar vi niste amiši, mlada damo ??!! Ovo je uh olakšanje, znate promatram vas neki period zabrinula sam se, očito bespotrebno." - s olakšanjem ona meni priopći, brišući malene kapljice znoja s čela od nervoze. Nisam znala što odgovoriti, na njenu radost da je obeshrabrim da ne budem dama, pa kršilo bi se s mojim damskim normama i amiškim principima, zato odvratih da nisam. Istina čak mi se i svidjelo, ne jašući cijeli dan magarca, radeći u polju uzgajajući tri glavice kupusa te zaboga doći kući i zavaliti se ispred televizije da me zabavljaju malo. Trenutak, razmišljam, hm hm, pa to nije baš za nas amiše, što da sad radim sa svom tom religijom i njenim uvjerenjima, problemi!
Vrijeme u kojem živimo prožeto je proturječnostima, u svakom smislu te riječi. Svakodnevno bivamo rastrgani u kontradiktornosti standarda i norma življenja, starog i novog svijeta i ljudskog karaktera. Vremešni odgoj, neki bi rekli nametnuto i ne birano mišljenje, je prožet konzervativom mišlju u aspektima racionalnog razmišljanja, seksualnosti, podijele poslova, spolno-rodnim odnosima te ponekad u ekstremnim situacijama i edukacijskom podlogom. Kao suparnik, sušta kontradiktornost mu biva liberalna misao. Revolucionarizam nas je daleko doveo, zaista jest, počevši od svih vrsta diskriminacije i stigma u društvima do najmanjih potankosti, upotrebe tehnoloških naprava, novih zanimanja i zamiranja starijih zanata, načina i stila življenja i misli. No koliko zapravo jest u upotrebi i svaknodnevnici oživljeno sve što je napisano na papirima, poveljama - zakonicima, običajima, daleko smo mi od liberalnog društva, generalno gledajući mlađe generacije postaju sve konzervativnije po svim tematskih upitima zadanima još od hippy generacije. Komu uputiti pritužbe i kako se s njima nositi, modifikacija istih, ...? Jesmo li licemjerni ili samo nam je "totalno in" biti liberalista međutim istovremeno devaluirati edukacijsku, seksualno-rodnu slobodu, rasizam? Čisteći dlanove nakon fizičkog kontakta s pripadnicima drugih rasa i dalje bivamo liberali?! Odgoj je jako veliki čimbenik formiranja naše osobnosti, no nije jedini faktor, imamo urođenu genetsku i socijalno izmjenu ličnosti. Možemo li oduprijeti starim normama i napredovati u protivnim smjerovima ili ipak samo srljamo u opći ponor humanosti. Dokad namjeravamo pisati određene norme i nametati ih kao idole, a živjeti u kontradiktornosti. Možemo li sami upotrebljavati racionalnu misao i biti savršeno stvorenje prirode, u psihičkom i emocionalnom smislu, dokučiti jaz između vrijednosti i realne pripadnosti nekom socijalnom okruženju (u isto pribrajamo misao, smjernice i ograničenja stila življenja).
Komentari